Vojna tehnika, povijest oružja!

Nedavno javnosti predstavljeni kineski borbeni avion nove generacije J-20 vrlo brzo je dobio i svoj (zasad neslužbeni) naziv u svjetskoj zrakoplovnoj javnost, Crni orao. Uz to, počele su se pojavljivati i procjene o naoružanje koje bi nosio.

Uz navođenje projektile zrak - zrak i zrak - zemlja, arsenal J-20 činit će i navođene avio- bombe. Tako veliku pozornost privlači relativno nepoznata kineska modifikacija aviobombi, koja je na tragu američke modifikacije aviobombi Mk 82, Mk 83, Mk 84 i BLU-109 poznate pod nazivom JDAM (Joint Direct Attack Munition).



Kineska modifikacija nosi naziv LeiShi-6, prvi je put javnosti predstavljena u listopadu 2006. i primjenjiva je na različite kalibre aviobombi. Težište je modifikacije na ugradnji GPS/INS sustava navođenja što omogućava uporabu bombe s veće udaljenosti kao "stand-off" oružje, te u svim meteo uvjetima danju i noću. Uz to, poput JDAM-a, na bombe LS-6 su postavljena izvlačiva krilca kao dodatne upravljačke površine. Elektrooptički senzor na navođenje u glavi bombe omogućava napade na nepokretne i pokretne zemaljske ciljeve. Bomba LS-6 kalibra 500 kg ima domet 40 km (odbačene na visini 8000 m) odnosno 60 km (odbačene na visini 10 000 m).

Američka tvrtka Taser predstavila je novi model električnog paralizatora koji svojim obilježjima dodatno iskorištava prednosti te vrste nesmrtonosnog oružja. Iako izvorno policijsko oružje, električni se paralizator sve više širi u vojne redove jer je pogodan za mirovne operacije kao sredstvo nesmrtonosnog djelovanja. Novi model oznake Taser X3 je daljnji razvoj modela Taser X26, a najvažnija i odmah uočljiva razlika je mogućnost nošenja tri patrone sa sondama. Dosad su standardni modeli imali jednu patronu sa sondama koja se postavlja na uređaj i ispaljuje u izgrednika. Nakon ispaljenja patronu treba zamijeniti novom. To je postupak koji usporava otežava djelovanje protiv više izgrednika u kraćem vremenu. Zato su konstruktori načinili inačicu X3 koja umjesto jedne može primiti tri patrone te su tako korisniku, vojniku ili policajcu, omogućili još dvije rezervne patrone na samom uređaju koji je trenutačno spreman za uporabu.
[URL=http://img810.imageshack.us/i/sokeru.jpg/]


Osim mogućnosti nošenja tri patrone novi model ima još neka poboljšanja. Tako je poboljšana baterija koja je sad djelotvornija i jača, poboljšan je rad uređaja pri hladnom vremenu, povećana je otpornost na vodu i vlagu, omogućen je bolji nadzor stanja baterije. Novost je i poboljšani ciljnički sustav koji umjesto jednog laserskog označivača sad rabi dva, postavljene na gornjem i donjem dijelu kućišta.

Švicarska tvrtka Victorinox, poznata po proizvodnji noževa, proizvodi i kvalitetne satove za profesionalne korisnike. Nedavno su predstavili novi ručni sat oznake Classic XLS MT Alarm, a dolazi iz linije proizvoda Swiss Army. Riječ je o velikom analognom satu promjera 45 mm, s dva digitalna zaslona za prikaz dodatnih podataka koji dopunjavaju funkciju klasičnog analognog sata. Tako sat, osim aktualnog vremena, može prikazati i drugu vremensku zonu, a ima štopericu, alarm, tajmer i vječni kalendar.



Sat ima masivno čelično kućište od čelika tipa 316L s PVD slojem za zaštitu, a staklo je safirno s antirefleksnim premazom. Vodonepropusnost je specificirana na 100 metara. Mehanizam je kvarcni, proizvod priznatog švicarskog proizvođača ETA. Iako proizvođač nije specificirao, vjerojatno je riječ o tipu 988.333. Sat dolazi u tamnoj boji s tamnim brojčanikom,a boja ima tvorničku oznaku "crni led".

Pitanje za novi odabir naoružanja koje je vama favorit:
Tvoj avion koji te ostavlja bez daha!!!!

eng:(Question for a new selection of weapons that you bookmark:
Your plane, and that leaves you breathless !!!!)
------------------------------------------------------------------------------------------



Mikojan-Gurjevič MiG-21 je višenamjenski nadzvučni zrakoplov s jednim mlaznim motorom. Proizveden je u bivšem SSSRu, u od strane Mikojana. Nakon 50 godina od njegovog prvog leta, 49 zemalja koristilo je, a neke i danas koriste MiG-21. Brzina mu prelazi dva Maha što ga čini bržim od mnogih kasnije izrađenih zrakoplova. Izrađeno ih je preko 11.950.

McDonnell Douglas F-4 Phantom II



McDonnell Douglas F-4 Phantom II je dvosjedni, dvomotorni supersonični lovac-bombarder koji je za potrebe Američke mornarice razvio McDonnel Douglas. Intenzivno se koristio posebno tijekom Vijetnamskog rata te je postao osnovica Američke mornarice i USAF-a u ulozi lovca-bombardera i izvidnika. U službu je ušao 1960. te je od tada postao sastavni dio Američke zračne moći sve kroz 70-e i 80-e kada se postupno počinje povlačiti pred dolaskom modernijih zrakoplova poput F-15 Eaglea i F/A-18 Horneta. Zadnji sukob u kojem je sudjelovao je bio Zaljevski rat 1991. gdje je obnašao ulogu izvidnika te se 1996. konačno povlači iz službe.

Lockheed Martin F-16 Fighting Falcon



F-16 Fighting Falcon je američki višenamjenski lovac. Njegova iznimna prilagodljivost se smatra jednim od glavnih razloga što je uspješno izvezen u 24 zemlje. Također se smatra jednim od najsigurnijih lovaca na svijetu. F-16 je i najuspješniji izvozni lovac zapada, s preko 4.000 proizvedenih zrakoplova. Proizvodnja za USAF-a je završena, ali se i dalje grade novi zrakoplovi za izvoz. U početku je bio osmišljen kao laki dnevni lovac, a njegova evolucija u vrhunski borbeni zrakoplov sposoban napasti sve mete u zraku i na zemlji širokim rasponom oružja i pametnih bombi u svako doba dana i noći i u svim vremenskim uvjetima.
F-16 je lovac za blisku zračnu borbu. Bio je prvi zapadni lovac s fly by wire (FBW) sustavom upravljanja, zbog čega su ga u početku zvali 'električni mlažnjak'. Ostale inovacije koje je uveo Viper, kako ga zovu piloti, uključuju kapljičasti oblik pilotske kabine bez okvira u vidnom polju radi bolje preglednosti, upravljačka palica na desnoj strani radi lakšeg upravljanja pod velikim g-silama i sjedalo nagnuto unazad kako bi pilot lakše podnosio g-sile.

Mirage 2000



Dassault Mirage IV je francuski supersonični bombarder i zrakoplov za izviđanje koji je tijekom godina bio osnovno sredstvo za dostavu francuskog nuklearnog naoružanja. Sve bombarderske inačice su povučene do 1996. a sve izvidničke inačice do 2005.
Najveća brzina 2.350 km/h

Krajem prosinca zapovjednik ruskog ratnog zrakoplovstva general pukovnik Alexander Zelin potvrdio je ruskoj informativnoj agenciji RIA kako je u tijeku testiranje novih projektila na protuzračni sustav S-400 Triumf (NATO naziva SA-21 Growler). Sustav S-400 razvijen je radi presretanja i uništavanja različitih ciljeva u zraku, prije svega balističkih i krstarećih projektila te različitih borbenih aviona i bombardera, odnosno maksimalno može pratiti ciljeve u zraku koji imaju brzinu od 4,8 km u sekundi. Maksimalni domet mu je 400 km, što je dvostruko više od dometa američkog PZO sustava MIM-104 Patriot, odnosno 2,5 puta više od svoga prethodnika, ruskog sustava S-300PMU-2.




Sustav S-400 Triumf činit će okosnicu ruskog obrambenog proturaketnog štita najmanje do 2020., a prema određenim očekivanjima do 2025., dokad se očekuje završetak razvoja novog sustava pete generacije S-500 Autokrat (dometa do 3500 km)

Poznati proizvođač vozila Daimler AG, u sklopu poznate robne marke Mercedes, predstavio je novi taktički terenski kamion pod imenom Zetros. Novi je kamion dostupan u dvije inačice, s tri osovine (oznake Zetros 2733 A 6x6) i dvije osovine (oznake Zetros 1833 A 4x4). Inačica s dvije osovine ima nosivost od 4 do 6 tona, dok je nosivost troosovinske inačice od 7 do 10 tona. Inače, kamion je u konfiguraciji "motor ispred kabine", što omogućava niže vozilo nižeg težišta.

Posebna je pozornost posvećena ostvarivanju dobrih terenskih voznih osobina te strategijskoj mobilnosti. Zetros je posebno prilagođen jednostavnom prijevozu vlakom i avionom. Pri konstruiranju se pazilo na to da bude jednostavno naknadno vozilo oklopiti i tako povećati zaštitu posade.

Zbog promišljenog dizajna vozilom se jednostavno upravlja. Budući da je prednja osovina postavljena više naprijed i da vozač sjedi iza nje, osjećaj upravljanja je intinuitivno sličan kao u osobnom vozilu. Tvrtka navodi kako takva konfiguracija manje umara posadu. Takva konfiguracija omogućava i bolji raspored mase vozila i ukrcanog tereta. Zbog niže kabine u odnosu na kamione koncepcije "motor ispod kabine", prijevoz transportnim avionima C-130 i C-160 traži minimalne pripreme.

U konstrukciji i izradi vozila primijenjeno je mnoštvo postojećih dijelova koji su se već dokazali u drugim Mercedesovim vozilima. Motor je iz serije 900, koja se rabi i za pogon kamiona slavne serije Unimog.

Iako je dosadašnji strateški prioritet USAF-a bio opskrba svoje transportne i bombarderske flote sintetičkim gorivom, čiju je mogućnost uporabe vrlo intenzivno testirao proteklih godina, USAF se odlučio za još jedan vrlo važan korak naprijed. Početkom svibnja u zrakoplovnoj bazi Arnold započeo je novi program testiranja uporabe sintetičkog goriva na motorima Pratt & Whitney F100, s ishodišnom namjerom uporabe tog goriva na borbenim avionima F-15 i F-16, koji bi ujedno bili i prvi borbeni avioni opskrbljeni sintetičkim gorivom. Nositelj programa testiranja i pripreme za konačnu operativnu uporabu goriva je Arnold Engineering Development Center, koji je dosad bio nositelj testiranja General Electricovih motora F101, odnosno primjene sintetičkog goriva na bombarderu B-1B Lancer.





Kao i dosad Arnold Engineering Development Center će za testiranje rabiti F-T mlazno gorivo dobiveno tzv. Fischer-Tropsch procesom, koje je u odnosu na dosadašnje kerozinsko gorivo iznimne čistoće, boljih energetskih odlika i ekološki neusporedivo prihvatljivije. F-T sintetičko gorivo proizvodi američka tvrtka Syntroleum, koja je dosad proizvela gotovo 2 000 000 litara sintetičkog goriva za potrebe raznih USAF-ovih testiranja. F-T proces proizvodnje sintetičkog goriva razvijen je tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj, kada su njemački inženjeri počeli razvijati tehnologiju dobivanja sintetičkog goriva iz prirodnog plina i ugljena.

Američka je vojska, radi populariziranja vojničkog poziva i širenja novačke baze, izdala računalnu igru America's Army, koja spada u popularni žanr "pucačina iz prvog lica" (FPS-First Person Shooter). Kako je igra dobro načinjena i odlikuje se realizmom, odmah je našla krug ljubitelja. Stalno se nadograđuje da bude što zanimljivija igračima.

Tako je posljednja inačica, America's Army: True Soldiers, najprije izdana za igraću konzolu Xbox 360, pa za PC. Inačica za PC računala najprije je bila predstavljena na konferenciji posvećenoj suradnji vojske i industrije. Prvi testeri igre bili su vojnici sa stvarnim terenskim operativnim iskustvom. Njihovi su komentari bili vrlo pozitivni. Osobito su pohvalili autentičnost, način djelovanja pojedinih oružja i zvukove te naglašavanje timskog rada.

Komentari opće igračke publike također su pozitivni. Treba imati na umu kako je America's Army igra s oko 8,8 milijuna registriranih igrača, koji su dosad potrošili više od 200 milijuna sati na igranje te igre. Zadnja je inačica obogaćena virtualnim prikazom nove tehnologije za praćenje snaga Blue Force Tracker, koja se uvodi i u stvarnosti.

Programeri rade na najnovijoj inačici igre, America's Army 3.0, koja bi se trebala na tržištu pojaviti do konca 2008.

Igra svim zainteresiranima na moderan i mladoj populaciji na prihvatljiv način prikazuje stvarnost vojničkog života u njegovu najtežem, terenskom, operativnom izdanju.

Pošto je tijekom prošlog ljeta američki Kongres odobrio dati suglasnost za prodaju borbenih aviona pete generacije F-22A Japanu, Tokio je donio definitivnu odluku o samostalnom razvoju svog borbenog aviona nove generacije. Značajnu podlogu za takav samostalni projekt pruža izvanredna tehnološka razvijenost Japana, zahvaljujući kojoj je tijekom devedesetih godina japanski Institut za tehnološka istraživanja i razvoj započeo s preliminarnim studijama razvoja novog borbenog aviona, koji je tada i dobio naziv ATD-X (Advanced Technology Demostrator) program. Koristeći se tim prednostima Tokio je krajem prošle godine odlučio pogurati program ATD-X u višu brzinu, želeći da do 2011. završi prvi prototip koji bi bio sposoban za probne letove.





O tome kako cijeli projekt grabi naprijed govore novi podaci: nakon mjerenja radarskog presjeka obavljenog u Francuskoj, počelo se s određenim preinakama aerodinamičkog dizajna aviona, na što upućuju nove kompjutorske animacije, odnedavno dostupne u javnosti. Temeljni imperativ koji Japan postavlja pred ATD-X program jest da avion ima visoke "stealth" odlike, usporedive ponajviše s onima na F-22 odnosno onima na F-35. To se prije svega odnosi na prilagodbe uvodnika zraka za pogonsku skupinu, koje inače znaju biti svojevrsni "zid" od kojeg se odbija radarsko zračenje što u konkretnom slučaju japanski inženjeri kane znatno ublažiti. Također, prema kompjutorskim animacijama može se vidjeti kako je mockup aviona znatno prerađen, tako da je pilotska kabina više pomaknuta naprijed, u nosnu sekciju trupa, i da se radi na dvosjednoj, a ne više jednosjednoj inačici. Pretpostavlja se da Japan kani u konačnici proizvoditi samo jedan tip zmaja aviona, dvosjed, koji bi, u slučaju da se avion kani operativno rabiti kao jednosjed, zadnju kabinu opremao dodatnom opremom, kao što to sada prakticira ruski RSK MiG na novoj seriji "dvadesetdevetski" K i M inačicama. Visok stupanj tehnološke razvijenosti omogućava Japanu da s lakoćom primjenjuje određene potvrđene tehnologije, odnosno najavljuje kako će pokrov pilotske kabine biti presvučen ITO premazom (ITO je akronim za 'Indium tin oxide', smjesu indij(III) oksida (In2O3) i kositar(IV) oksida (SnO2) - kositar se na engleskom kaže "tin" pa otuda drukčije ime), poradi smanjenja unutarnjeg zračenja instrumentacije, odnosno smanjenja unutarnjeg zagrijavanja i zamagljivanja pokrova pilotske kabine.


Također, novi obrisi ATD-X-a govore kako je povećan volumen donjeg dijela trupa: pretpostavlja se poradi mogućnosti nošenja veće količine goriva i naoružanja. Pogonsku skupinu aviona trabala bi činiti dva japanska motora IHI XF5-1 s vektoriranim 3D potiskom, svaki potiska 50 kN, što je dovoljno za mnogo veći avion nego što je ATD-X Shinshin. Sadašnje specifikacije govore o avionu koji ima duljinu trupa 14 m, raspon krila 9 m, visinu 4 m i maksimalnu težinu 9 tona.

Francuska tvrtka Thales zajedno s američkim Lockheed Martinom krenula je u razvoj nove inačice HMSD (Helmet Mounted Sight Display) pilotske kacige s integriranim binokularnim višefunkcijskim prikaznikom, koja zasad nosi naziv TopOwl Mk.2. Temeljno poboljšanje novog TopOwla jest zamjena postojeće katodne cijevi, koja je bila temelj videoprikaza, s novom LCD matricom. Time se otvara širok spektar poboljšanja kao što su veća kvaliteta prikaza s većom rezolucijom, širi kut videoprikaza, veća brzina skeniranja senzora (IIT i FLIR), što dodatno smanjuje kašnjenje u odzivu videoprikaza, manja težina cijelog sustava, niži operativni troškovi, a bit će otklonjenii određeni nedostaci cijelog sustava, uočeni u dosadašnju operativnu uporabu TopOwla. Uz to, radi se na razvoju nove inačice pratećih programskih aplikacija, čime se želi postići lakše radno sučelje, odnosno viša razina sintetiziranosti podataka koje TopOwl može prikazati. Radi se i na dodatnoj prilagodbi simbologije, te boljoj integriranosti sa senzorskim paketom, što se ponajviše odnosi na IIT (Image Intesifier Tubes) i FLIR (Forward Looking Infrared). Prelazak s katodne cijevi na matricu od tekućeg kristala kao osnove videoprikaza TopOwla otvara mogućnosti daljnjeg rada na poboljšanju dinamičkog raspona videoprikaza, a posebice vrijedi za probleme "brownouta" i "whiteouta", na što su u dosadašnjoj operativnoj uporabi najviše prigovora imale letačke posade. Testiranja se provode u suradnji s američkom vojskom, a očekuje se da bi do 2010. TopOwl Mk.2 trebao postati operativan.





Prvu inačicu TopOwl pilotske kacige Thales je početkom 2003. ponudio svjetskom tržištu. Ona se smatra najnaprednijom HMSD pilotskom kacigom s integriranim višefunkcijskim prikaznikom, iskoristivom u svim meteo uvjetima danju i noću. TopOwl je razvijan prije svega za potrebe helikopterskih pilotskih posada i dosad ga je naručilo 15 zemalja, više od 1500 sustava, koji se s uspjehom rabe na helikopterima AH-1Z Super Cobra, NH90 (NFH i TTH), Rooivalk, Tiger (ARH, HAD, HAP, UHT), UH-1Y Super Huey. Thales također radi na širenju primjenjivosti TopOwla, te je tijekom 2007. francusko ratno zrakoplovstvo testiralo nove kacige na transportnim avionima C-160 Transal. Testiranje je provedeno s uspjehom i bez velikih dodatnih prilagodbi. Thales je započeo i s isporukom 24 kacige TopOwl-F koje je naručila Indija za potrebe svojih mornaričkih borbenih aviona MiG-29K.

Potkraj prosinca prošle godine američko ratno zrakoplovstvo objavilo je da je s uspjehom napravilo novi važan korak u razvoju i primjeni MOP-a (Massive Ordnance Penetrator), nove superbombe. Naime, uspješno je provedeno integriranje MOP-a na strateški bombarder B-2 Spirit of ..., a program integriranja na avion predvodila je tvrtka Northrop Grumman, koja inače i proizvodi taj tip bombardera. Tijekom postupka prilagodbe tijela bombe na unutrašnjost prostora u Spiritu rabljen je mock up bombe duljine 7 m, a kompletan postupak testiranja ugradnje MOP-a proveden je u zrakoplovnoj bazi Whiteman, u kojoj je smješten 509. bombarderski puk. U unutrašnjosti trupa bombardera B-2 dva su prostora u koja se mogu podvjesiti bombe, a u svaki od njih može se smjestiti po jedan MOP.



Sam MOP je težak 13600 kg, dijametra 80 cm. Ima ugrađen GPS sustav navigacije pomoću kojega može upravljati jedinim upravljačkim dijelovima na tijelu bombe, a to su četiri "krilca" stabilizatora na stražnjem dijelu bombe, radi veće preciznosti udara. Za razliku od svojeg prethodnika, bombe BLU-109 (Bomb Live Unit ver. 109), popularno nazvane Bunker Baster, MOP će imati deset puta jaču snagu zbog 2400 kilograma eksploziva što ga nosi u sebi, te bi trebao probijati betonske objekte do dubine od čak 70 metara.

Vojska budučnosti


FOSTER-MILLER, američka podružnica britanske tvrtke QinetiQ, predstavila je potpuno novu modularno konstruiranu robotsku platformu MAARS (Modular Advanced Armed Robotic System), zasnovanu na dosadašnjim robotima Talon i SWORDS.
MAARS je namjenski načinjena platforma s posebno razvijenim tijelom vozila, koja omogućava lakši pristup baterijama i ugrađenoj elektronici. Novi robot ima veću nosivost, elektromotor veće snage, koji omogućava veću brzinu vožnje i unaprijeđeno kočenje.

Ono što je kod MAARS-a velik napredak u odnosu na dosadašnje robote Talon i SWORDS jest mogućnost brzog transformiranja. Naime, Talon je robot opremljen hidrauličkom rukom koja mu omogućava obavljanje raznih opasnih zadaća, najčešće razminiranja i rada s eksplozivnim napravama. SWORDS je pak opremljen nosačem za strojnicu i namijenjen je osiguranju paljbene potpore. Izmjena temeljnih alata (ruke ili strojnice) moguća je, ali komplicirana i traži uvježbano osoblje, alat i vrijeme.

MAARS omogućava izmjenu između postolja za oružje, hidrauličke ruke ili nekog drugog alata u vrlo kratkom vremenu i u terenskim uvjetima. Tako će korisnik izravno na terenu moći odlučiti treba li mu robot za uklanjanje eksplozivne naprave ili za borbeno djelovanje. Iako se transformacija MAARS-a mora obaviti ručno i ne odgovara potpuno robotima iz filma Transformers, treba imati u vidu da je to znatan napredak prema fleksibilnijim robotima modularnog tipa, koji će se brzo i jednostavno moći konfigurirati za raznovrsne zadaće

Kanader CL-415

CL-415 je modernizirana inačica CL-215T. Kabina pilota opremljena je EFIS sustavom, zaobljenim završecima vrhova krila (eng. winglet), amfibija je teža i može ponijeti veći teret. Zrakoplov je prvenstveno namijenjen za ispuštanje „vodenih bombi“ a može se preurediti i za potrebe patroliranja na moru i za prijevoz tereta. Prvi let CL-415 imao je u prosincu 1993. a isporučuje se od travnja 1994. godine.




Jedna od danas najpoznatijih Amfibija je protupožarni zrakoplov Kanader, Canadair CL-415.



Amfibija je zrakoplov sposoban uzlijetati i slijetati i na kopno i vodene površine. Umjesto stajnog trapa zrakoplovi imaju plovke za slijetanje na vodu. U plovke su ugrađeni uvlačeći kotači koji se prilikom slijetanja na kopno izvlače. Aerodinamičnog su oblika radi što manjeg čeonog otpora. Umjesto plovaka na nekim je zrakoplovima cijeli trup prilagođen za slijetanje na vodene površine, a plovci koji se nalaze na krajevima krila sprečavaju prevrtanje.

Hrvatski konstruktor Rudolf Fizir 1931. godine izgradio je amfibiju koja je prva imala motor slabiji od 100 KS pokazavši tako na najbolji način svoju sposobnost konstruktora.

KRAJEM prošle godine EADS Defence & Security Division sklopio je ugovor s njemačkim ministarstvom obrane o pokretanju i razvoju tehnološkog programa "Agile UAV within Network-Centric Environments" (Agile UAV-NCE). Početna ideja tog programa je razvoj integriranog/umreženog bojišta, u kojem bi jednu od ključnih uloga imali bespilotni sustavi. Zasad se kao glavni bespilotni sustav računa na Barracudu, koju posljednjih nekoliko godina razvija EADS. Uz to, dodatni veliki potencijal u razvoju tog programa je povezivanje više zemalja u zajednički sustav, što bi uz bespilotne i senzorske sustave zadnje generacije trebalo biti sasvim solidno jamstvo za stvaranje novog i vrlo učinkovitog C4 okružja. U tom smislu EADS Defence & Security Division kao inicijalnu skupinu zemalja računa na Njemačku, Francusku i Španjolsku, pri čemu ističu kako nije predviđen strogo određeni broj zemalja partnera nego svoju dobrodošlicu nude i ostalim europskim zemljama. Agile UAV-NCE smatraju i kao vrlo važan potencijal za novi veliki europski projekt.
Kao prvi novi pristupnici Agile UAV-NCE programu su vrlo izgledni Finska i Švicarska. Finska je spremna pomoći taj europski projekt sa svojim nacionalnim projektom "Finnish Unmanned Vehicle Systems (FinUVS)" koji je nedavno pokrenula u sklopu svog "UAV Data Link" programa. Svoj doprinos u Agile UAV-NCE programu Finska namjerava izraziti svojim dvjema tvrtkama Patria i Insta, dok bi švicarski predstavnik u tom programu bila tvrtka RUAG Aerospace. Agile UAV-NCE program bi trebao zaživjeti 2013. godine.



EADS kani Barracudu ponuditi na tržištu MALE (Medium Altitude Long Endurance) bespilotnih sustava, na kojem proteklih godina izrazito dominiraju Sjedinjene Američke Države i Izrael. Trenutačno EADS radi na razvoju dvomotorne inačice Barracude, koja bi trebala biti iste težine kao švedska letjelica nEUROn. Prvi probni let dvomotorne Barracude očekuje se tijekom prve polovice 2008. godine.

U FRANCUSKOM Marignaneu 14. prosinca na svoj prvi probni let poletio je prvi produkcijski primjerak borbenog helikoptera Eurocopter Tiger HAD E (Hélicopt?re d?Appui Destruction). To je "najjača" inačica Tigera, koja je inače proizvedena za Španjolsku, te je tijekom svog prvog leta nosio i španjolske oznake. Helikopter će nakon niza pokusnih letova biti početkom iduće godine prebačen u Eurocopter Espa?a (španjolsku podružnicu tvrtke Eurocopter), gdje će služiti kao referenca za daljnju proizvodnju preostalih naručenih španjolskih Tigera. Potrebno certificiranje HAD inačice trebalo bi biti okončano do 2010., kada bi se trebala nastaviti isporuka HAD inačice Francuskoj (HAD F) i Španjolskoj (HAD E).




HAD inačica Tigera je predviđena za protuhelikoptersku borbu, te blisku zračnu potporu kopnenim snagama. U odnosu na HAP/HCP (Helicoptere d?Appui Protection/Helicopter for Close Protection) inačicu, koja je na određeni način bila podloga za razvoj "jače" inačice, HAD ima 14% jaču pogonsku skupinu, koju čine dva poboljšana turbovratilna motora MTR390 svaki jakosti 1464 KS. Helikopter nosi novi EWS (Electronic Warfare System) paket opreme, a od naoružanja uz top od 30 mm GIAT 30 može nositi i lansere 19x70 mm i 7x70 mm za SNEB (Societe Nouvelle des Etablissements Edgar Brandt) nevođena raketna zrna. Od navođenih projektila Tiger HAD može nositi 8x Rafale Spike LR ili 8x AGM-114 Hellfire projektile zrak-zemlja, te 4x Mistral projektile zrak-zrak.




HAD je inače i najskuplja inačica Tigera, čija se jedinična cijena kreće između 44 i 48 milijuna američkih dolara, a cijena borbenog helikoptera Longbow Apache AH-64D kreće se između 48 i 52 milijuna američkih dolara. Španjolska je dosad naručila 24 Tigera, od čega su 6 HAP inačice (na kojima će biti obavljen retrofit na HAD standard) a 18 HAD inačice.

Na nedavno održanoj konferenciji "Unmaned Systems Europe" predstavnici njemačkog ratnog zrakoplovstva objavili su kako će se tijekom ove godine nastaviti s daljnjom planiranom nabavkom HALE (High Altitude Long Endurance) bespilotnog sustava Eurohawk. Također, prema navodima predstavnika njemačkog zrakoplovstva planira se s uvođenjem Eurohawka u inicijalnu operativnu uporabu tijekom 2008. godine. Bespilotni sustav Eurohawk na europskom tržištu zajednički promoviraju partneri, odnosno europski konzorcij EADS (zadužen za isporuku i integriranje elektrooptičkih sustava) i američka tvrtka Northrop Grumman Corporation, a letjelica je derivat postojeće platforme RQ-4B Global Hawk.




U njemačkom zrakoplovstvu s novim letjelicama će zamijeniti tri aviona Breuget Atlantic, koji su im bili dosadašnja SIGINT (Signals Inteligence) platforma, odnosno koji će se povući iz operativne uporabe tijekom 2010. godine. U Njemačkoj očekuju da Eurohawk u narednom razdoblju bude glavna ISR (Inteligence Surveillance and Reconnaissance) platforma, odnosno da se u svom radu nadopunjuje s drugim bespilotnim sustavom Euromale, te s pet SAR - Lupe satelitskih radara koji bi trebali biti lansirani tijekom iduće godine.
Letjelice Eurohawk trebale bi se sklapati u Manchingu, dok bi se letna testiranja obavljala u zrakoplovnoj bazi u Schleswigu, u koji bi poslije trebale biti stacionirane letjelice Euromale, odnosno u kojoj su trenutačno smješteni
u njemački izvidnički avioni Panavia Tornado.

Krajem osamdesetih godina u konstrukciskom birou Harkov (danas u Ukrajini) rađeni su tenkovi T-80UD za sovjetsku vojsku. Nakon raspada SSSR-a u Harkovu je odlučeno da se na osnovu T-80UD konstruira novi tenk kojim bi se opremile oružane snage Ukrajine. Tako je 1993. godine konstruktorski tim rukovođen glavnim projektantom Anatolijem Slovikovskim razvio tenk T-84 "Jatagan".

Opća koncepcija tenka preuzeta je sa T-80. Mjesto vozača je u prednjem centralnom djelu oklopnog tjela, kupola sa naoružanjem i mjestima zapovjednika i topnika postavljena je na srednji dio tjela, dok je u zadnji diovozila ugađena pogonska grupa.



Vatrena moć zasniva se na topu 125 mm KBA3, koji predstavlja ukrajinsku varijantu ruskog oruđa 2A46M1. Iz topa se ispaljuje sva standardna municija kalibra 125 mm, uključujući i laserski vođene protiuoklopne rakete 9M119 (AT-11 Sniper). Primjenjen je automatski punjač sa municijom smještenom ispod kupole tenka. Za razliku od T-80 kod koga su granate u punjaču položene, kod T-84 granate su smještene vertikalno. Kapacitet punjača je 28 metaka, a ukupno se u borbenom kompletu nalaze 43 metka.



Poboljšana verzija T-84U


Sistem za upravljanje vatrom je suvremen i omogućava visoku vjerovatnoću pogađanja cilja iz pokreta, danju i noću, uz mogućnost da i zapovjednik tenka gađa.Topnik na raspolaganju ima stabiliziranu dnevnu nišansku spravu 1G46 "Irtiš" sa povećanjem 2,7x i 12x, integriranim laserskim daljinomjerom i uređajem za vođenje raketa. Za ciljanje noću koristi se sprava T01-K01 dometa 600-900 metara u pasivnom režimu i 1300 m u aktivnom režimu (uz upotrebu IC reflektora). Na tenkove predviđene za izvoz se umjesto nišana T01-K01 ugrađuje termovizijski sistem Buran-E. Zapovjednik za osmatranje koristi dnevno-noćnu spravu TKN-4S "Agat", kojom danju može otkriti ciljeve na udaljenosti od 5000 m, a noću na 900 m. U sastav sistema za upravljanje vatrom ulaze još i balistički računalo 1V528 i stabilizator topa 2E42. Pošto ova elektronska oprema ne spada u najsuvremenija rješenja, proizvođač nudi i mogućnost ugradnje elektronike zapadnog porjekla.


Topničko mjesto


Pomoćno naoružanje sastoji se od mitraljeza PKT kalibra 7,62 mm spregnutnog sa topom i protiuavionskog mitraljeza NSVT kalibra 12,7 mm. Mitraljezom NSVT se može upravljati iz unutrašnjosti vozila uz pomoć ciljničkog uređaja PZU-7.

Za pogon tenka koristi se dvotaktni 6-cilindrični dizel motor 6TD-2, sa vodenim hlađenjem i direktnim ubrizgavanjem goriva. Maksimalna snaga motora je 1200 ks pri 3000 obrtaja u minuti. Prednosti ovog motora u odnosu na konkurentni agregat V-46 su nešto manja potrošnja goriva, manje dimenzije i izbacivanje plinova kroz hladnjak (čime se smanjuje IC odraz tenka). Međutim motor 6TD-2 ima i nekoliko ozbiljnih mana - kraći životni vjek, manju pouzdanost, probleme sa hlađenjem pri visokim spoljnim temperaturama i višu cjenu. Zato je u tenk po narudžbini moguće ugraditi i slabiji motor 6TD-1 (1000 ks), koji je znatno pouzdaniji i ima duži radni vjek.

Snaga se prenosi preko mehaničkih mjenjača sa dva planetarna menjača (7 stepeni prenosa za kretanje napred i jedan za nazad) i servo-hidrauličnim uređajem za upravljanje. Primjenjen je sistem oslanjanja sa torziskim štapovima i hidrauličnim amortizerima na prvom, drugom i šestom oslonom točku. Gusjenice su metalne, sa gumeno-metalnim šarnirima. Proizvođač nudi mogućnost ugradnje suvremenije mjenjače i gusjenica sa gumenim papučama za kretanje po asfaltnim putevima.



Oklopna zaštita je na istom nivou kao kod tenka T-80U. Kao i kod svih suvremenih tenkova na prednjem djelu kupole i tjela vozila primenjen je višeslojni oklop. Na vozilo je postavljen i eksplozivni reaktivni oklop (ukrajinska verzija ruskog oklopa Kontakt-5) koji štiti od kumulativnih projektila i znatno umanjuje efikasnost potkalibarnih penetratora.

Tenk T-84 opremljen je optoelektronskim sistemom za aktivnu odbranu Štora-1. Sistem se sastoji od signalizatora laserskog ozračenja, lansera dimnih kutija i dva IC ometača koji smanjuju vjerovatnoću pogađanja protivničkih protiuoklopnih vođenih raketa.

Od ostale opreme u T-84 se ugrađuje sistem za NHB zaštitu, uređaj za samoukopavanje, oprema za savlađivanje vodenih prepreka podvodnom vožnjom i radio-uređaj. Obično je moguća ugradnja sistema za navigaciju. Na tenk je moguće postaviti standardni uređaj za razminiranje KMT-6.

Daljim radom na projektu tenka nastala je moderna varijanta T-84U. Poboljšan je sistem za upravljnje vatrom, ugrađen je novi top 125 mm Tip 501 "Vitjaz", a moguća je i ugradnja topa kalibra 140 mm Tip 551 "Bagira". Za pogon se koristi novi motor 6TD-3 koji razvija 1500 ks. Sa prednjeg djela tjela tenka uklonjen je reaktivni oklop, a postavljen novi pasivni oklop, dok je na kupolu ugrađen novi eksplozivni reaktivni oklop. Postavljene su nove gusjenice, a tenk je dobio i pomoćni agregat koji se koristi za napajanje električnom energijom kada glavni motor nije u pogonu.

Varijanta tenka označena T-84-120 "Oplot" ili KERN-2.120 naoružana je topom kalibra 120 mm, zbog usklađivanja sa NATO standardima. Ugrađen je i potpuno novi automatski punjač sa 22 metka smještena u zadnji dio kupole (kao kod francuskog tenka Leclerc). Ukrajinci imaju problema oko nabavake topova 120 mm iz inozemstva (švicarska tvrtka SW im je isporučila samo dva topa za prototipove i prekinula dalje isporuke), a i razvoj 120 mm je naišao na niz problema, pa je budućnost projekta T-84-120 neizvjesna.

Sredinom 2001. godine prikazano je vozilo BMPT-84 koje predstavlja hibrid tenka i oklopnog transportera. U prostor između kupole i motorno-upravljačkog odjela može se smjestiti pet vojnika sa opremom. Naoružanje je identično kao kod tenka T-84, ali je borbeni komplet topa smanjen na 30 granata.



BMPT-84 -Za prijevoz petoročlane posade




-TAKTIČKOTEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar topa: 125 mm

Kalibar spregnutog mitraljeza: 12,7 mm

Kalibar protiuavionskog mitraljeza: 7,62 mm

Borbeni komplet topa: 43

Borbeni komplet spregnutog mitraljeza: 1250

Borbeni komplet PAM-a: 450

Posada: 3

Dužina tjela: 7,085 m

Dužina sa topom naprjed: 9,72 m

Širina: 3,56 m

Visina: 2,285 m

Klirens: 0,515 m

Borbena masa: 46.000 kg

Specifičan pritisak na tlo: 0,93 kg/cm2

Snaga motora: 882 kW

Specifična snaga: 19,17 kW/t

Radijus kretanja po asfaltnom putu: 540 km

Radijus kretanja po makadamu: 350-400 km

Kapacitet rezervoara za gorivo: 1300 l

Maksimalna brzina: 65 km/h

Srednja brzina po makadamu: 45 km/h

Gaz bez pripreme: 1,8 m

Podvodni gaz: 5 m

Savlađuje vertikalnu prepreku: 1 m

Rov: 2,85 m

Savlađuje uspon: 32°

Bočni nagib: 25°

Ručna obrambena bomba M75 "Kašikara" predstavlja pješadijsko oružje namjenjeno za uništavanje protivničke žive sile u bliskoj borbi. Efikasna je protiv ciljeva u rovovima, zaklonima, utvrđenim objektima, šumama i sl. Konstruirana je tako da se može aktivirati i u snjegu, blatu, vodi.

Bomba M75 se sastoji od tjela, eksplozivnog punjenja i upaljača.





Tjelo bombe se sastoji od jezgra i omotača izrađenog od plastične mase. U jezgri se nalazi oko 3000 čeličnih kuglica promjera 2,5 - 3 mm. Radijus ubojitog djelovanja kuglica je 12-18 m, a ranjavajućeg 30 do 50 m.



Eksplozivno punjenje predstavlja 36 - 38 grama plastičnog eksploziva, čijom eksplozijom čelične kuglice dobijaju energiju.

Otpusni mehanički upaljač tipa "Bušon", vremenskog rada, služi da aktivira eksplozivno punjenje. Vrijeme usporenja je 3 do 4 sekunde.

Ručne bombe M75 proizvode se i u Makedoniji, gde su označene M93.





TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Masa bombe: 365 g

Promjer bombe: 57 mm

Visina bombe: 89 mm

Radijus ubojnog djelovanja: 12-18 m

Radijus ranjavajućeg djelovanja: 30-50 m

Usporenje upaljača: 3-4,4 s

Protuzračnim sustavima vrlo malog dometa (Very short-range air defence systems - Vshorad) obično se smatraju raketni ili topnički sustavi koji imaju domet do deset kilometara. Najveća im je prednost velika operativna prilagodljivost, osobito za raketne sustave koji se lansiraju s ramena ili iz malih, vrlo pokretnih vozila. Vshoradi omogućavaju da svaki vojnik, nakon relativno kratke i jednostavne obuke, postane dijelom učinkovite protuzračne obrane, barem u uvjetima dobre dnevne vidljivosti (većina ih nije opremljena IFF sustavom prepoznavanja pripadnosti letjelica).


Iskustva nekih sukoba s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća i s početka ovog pokazala su da je moguća uporaba Vshorada i noću, ali samo u uvjetima u kojima protivnička strana ima potpunu dominaciju u zraku, te nije potrebna identifikacija uočene letjelice. Povećanje vjerojatnoće pogađanja ciljeva može se postići postavljanjem Vshorad raketnih sustava na nosače ili vozila koji omogućavaju ispaljivanje salve (dva ili više) projektila. Uporaba radarskih i/ili elektrooptičkih sustava (s dnevnim i termovizijskim kamerama, te laserskim daljinomjerima) motrenja i navođenja paljbe dodatno povećava učinikovitost i raketnih i topničkih sustava.





Pod pojmom laki PZO raketni sustavi uglavnom se podrazumijevaju projektili koji se lansiraju s ramena, iako na tržištu postoje i sustavi koji se lansiraju s lakog postolja, a dio ih je prilagođen i za ugradnju na vozila. U literaturi na engleskom za lake PZO raketne sustave koji se lansiraju s ramena rabi se skraćenica Manpad (Man-portable air defence systems). Od svoje pojave početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Manpadi su stekli glas sustava koji doduše nemaju neku veliku učinkovitost ali ih je isto tako nemoguće otkriti i neutralizirati prije uporabe (lansiranja). Uz to pokazalo se da se Manpadi mogu pojaviti i na potpuno "nemogućim" mjestima kao što su visoki planinski vrhovi, ili na prijevoznim sredstvima kao što su vodeni skuteri.




Pod pojmom laki PZO raketni sustavi uglavnom se podrazumijevaju projektili koji se lansiraju s ramena, iako na tržištu postoje i sustavi koji se lansiraju s lakog postolja, a dio ih je prilagođen i za ugradnju na vozila. U literaturi na engleskom za lake PZO raketne sustave koji se lansiraju s ramena rabi se skraćenica Manpad (Man-portable air defence systems). Od svoje pojave početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Manpadi su stekli glas sustava koji doduše nemaju neku veliku učinkovitost ali ih je isto tako nemoguće otkriti i neutralizirati prije uporabe (lansiranja). Uz to pokazalo se da se Manpadi mogu pojaviti i na potpuno "nemogućim" mjestima kao što su visoki planinski vrhovi, ili na prijevoznim sredstvima kao što su vodeni skuteri.


Od pojave prvih Manpada razvijena je već četvrta generacija sa znatno boljim sustavima samonavođenja na ciljeve i učinkovitijim bojnim glavama. Unatoč tome u uporabi su, ponajviše u rukama gerilaca i terorista, i sustavi prve generacije kao što je sovjetski KBM 9M32M Strela-2M (NATO oznaka SA-7 Grail) i američki Redeye. Oba ta sustava još uvijek su opasna prijetnja nezaštićenim zrakoplovima u koje ulaze vojni transportni avioni i helikopteri, ali i civilni putnički avioni.

Na osnovi Stele-2M razvijen je projektil Strela-3 (SA-14 Gremlin) koji je postao operativan 1978. i još napredniji KBM 9M310 Igla-1 (SA-16 Gimlet) koji je postao operativna 1981. godine.

Oba projektila opremili su hlađenim infracrvenim sustavom samonavođenja na ciljeve koji omogućava i napade na zrakoplove u dolasku, za razliku od projektila Strela-2M (i američkog Redeyea) koji može napadati samo ciljeve u odlasku, kad ciljatelju okrenu svoje ispuhe mlaznih motora.

Uprava za borbeni razvoj i Laboratorij za razvoj borbene opreme američke kopnene vojske (US Army) počeli su potkraj siječnja ove godine eksperimentalno analiziranje postojećeg službenog pištolja američke vojske M-9 (ustvari Beretta 92).

Zasad još nije riječ o izboru novog pištolja već ispitivanje pritužbi koje dolaze s terena, a tiču se pištolja M-9. Analizirat će se različite osobine te usporediti s onim što nude drugi na tržištu dostupni pištolji. Neke od primjedbi tiču se navodnih čestih zastoja, neudobnih komandnih poluga i slaba učinkovitost zrna metka kalibra 9 mm NATO (9x19, "duga devetka").




Vojska još nije donijela službenu odluku o uvođenju nekog drugog pištolja. Spomenutom analizom dobit će više podataka te omogućiti mjerodavnim eventualno donošenje odluke o daljnjem postupanju.

Do uvođenja kalibra 9 mm NATO vojska je rabila kalibar .45 ACP. Odluka o prelasku na novi kalibar donesena je 1954. a stvarno je uveden tek 1984. Razlog za to bilo je postojanje rezervi oružja kalibra .45 (legendarni pištolj Colt M1911) pa se s novim oružjem nije startalo sve dok se rezerve nisu istrošile. Razlog za prelazak na 9 mm bio je logističke prirode, odnosno standardizacija na pištoljski kalibar koji rabi većina članica NATO-a.

Danas se pak traži bolji ciljnik, veći kalibar i okidač po načelu "samo dvostruko djelovanje". U analizi sudjeluju vojnici iz različitih postrojbi, raznih činova, oba spola i različitih VPD-ova kako bi se dobila što šira testna skupina i simulirali uvjeti uporabe. Angažirani vojnici pucaju pištoljem M-9 i različitim pištoljima dostupnim na tržištu. Među njima i vrlo modernim pištoljem Smith & Wesson 99 kalibra .45. Vojnici koji su pucali tim modelom hvale izvrsne ciljnike, izvrsnu ergonomiju i dobru kontrolu trzaja kod opaljenja.




To ne treba čuditi jer M-9 vuče korijene od Berette 92, dizajna starog više od dvadeset godina dok je S&W 99 na tržište došao prije nekoliko godina i primjer je moderno konstruiranog pištolja vrhunskih osobina.

Javelin je sustav srednjeg dometa, za prijenos i paljbeno djelovanje treba samo jednog vojnika. Sustav vođenja je tipa "ispali i zaboravi" jer je projektil opremljen modernim termovizijskim tražilom i naprednom elektronikom koja mu omogućava samostalni napad, operater mora samo odabrati i označiti cilj te lansirati projektil.



Javelin može djelovati u raznim uvjetima, od polarnih do pustinjskih pa ga je dosad odabralo devet vojski diljem svijeta. To su američka, australska, irska, jordanska, litvanska, novozelandska, norveška, tajvanska i britanska vojska.

Za češku je vojsku izbor modernog POVRS-a korak dalje na dugom i skupom putu modernizacije i standardizacije sa savezničkim snagama.
Javelin je zajednički razvojni projekt američkih tvrtki Raytheon i Lockheed Martin, koje su ustrojile zajedničku tvrtku Javelin Joint Venture sa sjedištem u Orlandu, Florida.
Sklapanje sustava se obavlja u Troyu u Alabami.






Težina: 28 kg

Dužina: 1.76 metara

Domet: 2000 m (max)
75 m (min)

Vrsta bojne glave: Heat

Težina bojne glave: 8.4 kg

Proboj oklopa: 600+ mm

Lansirna rampa: čovjek prenosi
posada 2

Osim kratkih strojnica i jurišnih pušaka, specijalne snage rabe i moćnija oružja. Jedno od popularnijih je jamačno laka strojnica Minimi već spomenute belgijske tvrtke FN Herstal. Riječ je o lakoj strojnici kalibra 5,56x45 mm koju rabi mnogo vojski diljem svijeta, a osobito je popularna među specijalnim snagama jer nudi veliku paljbenu moć, a masom ne odskače mnogo od obične jurišne puške. Postoji i inačica ParaMinimi koja je skraćena i olakšana i izvrstan je izbor za razne desantne i specijalne postrojbe.




Američko zapovjedništvo za specijalne operacije SOCOM naručilo je posebnu olakšanu inačicu oznake Mk 46. Olakšana je uporabom lake cijevi i uklanjanjem razne manje važne opreme, kao što je ručica za nošenje.


FN Herstal je razvio i inačicu u kalibru 7,62x51 mm kao dopunu postojećem modelu. Tako su pokrivena dva osnovna "zapadna" puščana kalibra, a učinkoviti domet bitno povećan. Krajnji korisnici su dobili dva razna oružja, ali ergonomski vrlo slična, a i logističari su sretni jer dvije inačice imaju 70% istih dijelova. Istodobno, inačica u jačem kalibru 7,62 mm je za oko trećinu lakša u odnosu na prosječnu masu univerzalne strojnice u istom kalibru.

MG-42 je bila dizajnirana da bude ekonomičnija i da se lakše proizvede u masovnoj proizvodnji nego MG-34. Stavljena je plastika na rukohvat i podupirač. Umjesto tvrdog čelika stavljen je slabiji ljevani metal. Na mjestima gdje je bilo zakovano sada je samo zavareno. Bila je lakša, kompatibilnija i pouzdanija.



Re dizajn je omogučio MG-42 da se koristi u mnogim različitim klimama. Prijašnje strojnice nisu mogle biti koristiti jedinici koje u nosile rukavice bez prstiju (koristilo u zimi, posebno u Rusiji). Bila je mnogo otpornija na zaštopavanje koje je bilo uzrakovano pijeskom i zemljom (odlično za uporabu u africi). Cijev se je mogla promijeniti vrlo brzo, iskusniji vojnici su je mogli promjeniti za oko 30 sekundi.



Kada se je montirala na dvonožac bila je manje precizna nego MG-34, ali njezina snaga je bila uništavajuća što se je dokazalo u Normandiji. Zbog stalne paljbe vojnici koji su bili na strojnici bilu su zasipani čahurama, što ih je onemogučavalo u brzom manevrivanju, ali više smrtonosnim.




Specifikacije:

Domet: isto kao MG-34 oko 2km

Kalibar: 7,92x57mm

Brzina metka: 755 metara u sekundi

Brzina paljbe: 1550 metaka u minuti

GLOCK 36

Kalibar -.45 ACP

Okidanje-Safe Action

Dužina (ukupno)-6.77 in. (172 mm)

Visina sa spremnikom-4.76 in. (121 mm)

Širina-1.13 in. (28.5 mm)-Dužina cijevi-3.78 in. (96 mm)

Dužina ciljničke linije-6.18 in. (157 mm)

Težina bez spremnika-20.11 oz. (570 g)

Težina praznog spremnika-2.40 (68 g)

Težina punog spremnika-6.88 oz. (~195 g)

Kapacitet spremnika-6 metaka

Težina okidanja-5.5 lbs. (~2.5 kg)

Hod otponca-0.5 in. (12.5 mm)

Broj sustava sigurnosti-3

Na tržištu od-1999

TVRTKA Lockheed Martin je uspješno testirala precizne projektile s GPS navođenjem za višecijevni bacač raketa tipa MLRS. Testiranja su obavljena na poligonu White Sands u američkoj saveznoj državi New Mexico.
Testiranje je obuhvatilo ispaljivanje dva projektila i provjeru sposobnosti GPS sustava za navođenje da izdrži ometanje. Provjerena je i sposobnost djelovanja novog upaljača u uvjetima snažnog ometanja. Prema navodima Lockheed Martina, oba su testa prošla prema očekivanjima i ostvareni su svi ciljevi.




Projektili su ispaljeni iz bacača HIMARS, u osnovi lakše inačice MLRS-a koja umjesto gusjeničnog rabi lakše kotačno podvozje, odnosno taktički kamion.
Prvi je projektil ispaljen u modu za vertikalni napad. Riječ je o modifikaciji, odnosno posebnoj programskoj aplikaciji koja projektilu omogućava manevriranje i vertikalni napad na cilj. Drugi je projektil ispaljen sa standardnim softverom koji omogućava klasičan let po balističkoj putanji.
Temeljni razlog za razvoj nove inačice projektila (mogu ga rabiti i VBR MLRS i VBR HIMARS) je stvaranje preciznog oružja sposobnog djelovati po vrijednim ciljevima, u neposrednoj blizini vlastitih snaga. Cilj takvih projektila je maksimalno smanjiti kolateralnu štetu i civilne žrtve među okolnim stanovništvom, te osigurati da vlastite snage u blizini izabranog cilja ne budu greškom pogođene zbog iznenadnog naleta vjetra ili sličnog čimbenika koji može poremetiti putanju projektila i izazvati manje, ali potencijalno pogubno odstupanje od cilja.

Osim velikog razvoja strojnica za policijske i protuterorističke snage, ostalo je otvoreno pitanje uporabe tog oružja u oružanim snagama, koje su još uvijek pokazuju premalo interesa prema njemu i u kojima automatske puške imaju potpuni primat. Naoružanje posada borbenih vozila, zrakoplova, ratnih brodova, poslužitelja na oruđima i svih ostalih vojnika kojima puška nije primarno oružje različito je riješeno, ali prevladava mišljenje kako njihove potrebe zadovoljavaju pištolji i automatski pištolji, te u određenoj mjeri kratke strojnice kao što su Škorpion, Ingram, Mikro Uzi i sl. Kako je riječ o dosta prevladanom i zastarjelom naoružanju (navedeni tipovi su iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća) i na ovom planu je bilo pokušaja osuvremenjivanja i stvaranja novih modela. U tom kontekstu najdalje je otišla belgijska firma FN Herstal, koja je kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća razvila novu kratku strojnicu FN P90 isključivo za tu namjenu.




To oružje u velikoj mjeri odstupa od standardne definicije kratke strojnice zbog streljiva kojeg rabi. Naime, u ovom slučaju riječ je o metku 5,7x28 mm SS 190, koji je po svom izgledu i balističkim odlikama sličniji puščanom nego pištoljskom streljivu. Za taj tip streljiva konstruktori su se odlučili zbog toga što u okolnostima suvremenog ratovanja vojnici obično nose zaštitne prsluke koje standardno pištoljsko streljivo ne probija, a 5,7x28 mm probija bez problema na udaljenostima 50-100 m. Osim toga, FN P90 i po svom izgledu i nekim konstrukcijskim rješenjima odstupa od uobičajene koncepcije kratke strojnice (jedino zajedničko im je automatika rada na načelu slobodnog trzanja zatvarača).



Za potrebe izvođenja specijalnih operacija svojedobno su razvijene kratke strojnice koje se jednostavno sklapaju u oblike prihvatljive za svakodnevno nošenje, a u slučaju potrebe brzo i jednostavno se prevedu u borbeni položaj. Prvo takvo oružje napravio je Eugene Stoner (konstruktor automatske puške M-16) ranih 80-ih godina, potaknut učestalim otmicama poslovnih ljudi i političara u zemljama zapadne Europe i Južne Amerike. Kako bi omogućio učinkovitu obranu toj populaciji, stvorio je FMG (Folding Machine Gun) - oružje koje je u sklopljenom stanju izgledalo kao obični kovčežić, a po potrebi se moglo brzo i jednostavno rasklopiti u kratku strojnicu velike vatrene moći na maloj udaljenosti. Nekoliko prototipova napravilo je poduzeće "Ares Inc.?, međutim to oružje nikada nije ušlo u operativnu uporabu zbog zakonskih odredbi koje privatnim osobama u većini zemalja zapadne Europe i SAD-a zabranjuju posjedovanje i nošenje automatskog oružja, a u službama sigurnosti, oružanim snagama i policiji za njega nije pokazan interes.



S druge strane, nekoliko godina kasnije (konkretnije početkom 90-ih godina prošlog stoljeća) gotovo identično oružje (bolje rečeno kopiju FMG) predstavio je Konstruktorski biro priborostrenija iz Tule pod nazivom kratka strojnica PP-90 .
Ta kratka strojnica može pucati samo rafalnom paljbom, a nalazi se u naoružanju FSB-a i Vanjske obavještajne službe. Podaci o mogućoj borbenoj uporabi nisu poznati. Sličnu kratku strojnicu prikazala je i Ukrajina pod nazivom Goblin, ali o njezinom plasmanu i mogućoj operativnoj uporabi za sada nema gotovo nikakvih podataka.





Osobno oružje nove generacije FN P90.

Kalibar 5,7x28 mm.

Dužina 500 mm, cijev 263 mm.

Masa praznog oružja 2,54 kg, punjenje okvir s 50 metaka

Teoretska brzina gađanja 900 metaka/min

Učinkoviti domet 200 m

Teška snajperska pušta RT-20 u cal. 20 mm tzv. ručni top je jednometna repetirna puška proizvedena početkom 1990. godine u poduzeću RH Alan za potrebe Hrvatske vojske u Domovinskom ratu primarno proizvedena i korištena za uništavanje lakooklopljenih vozila, neprijateljskih zaklona, zapovjednih mjesta i žive sile na udaljenosti do 2000 metara.

Streljivo cal. 20x110 mm sa eksplozivnim ili protuoklopnim zrnom primarno se koristi kod protuavionskih topovima porodice M55, početne brzine od 850 metara u sekundi isto je vrlo učinkovito u uništavanju gađane mete.



Teški snajper uspješno je korišten u borbenim djelovanjima tokom domovinskog rata a prednosti ovog teškog snajpere su očigledene u njegovoj velikoj razornoj moći no nedostatci se očituju u velikoj masi od čak 17,3 kg (bez dvonošca i optičkog nišana), velikim dimenzijama te nemogućnošću korištenja oružja u skučenim objektima.

Kasnije tokom domovinskog rata proizvedena je poboljšana verzija puške nazvana RT-20M1 a glavna novina je bila smanjenje mase cijevi puške sa 17,3 na 15,1 kg. Kako bi se omogućilo smanjenje sile koja nastaje pri opaljenju streljiva hrvatski su inženjeri na domišljat način riješili problem tako što su iznad cijevi postavili tubu koja radi na raktivnom principu tako što nakon ispaljenja projektila dio barutnih plinova iz cijevi odlazi u tubu te potom van iz strijelca te tako stvara silu obrnutu od sile koje je nastala opaljenjem projektila i time i amortizira silu koja djeluje na strijelca.



TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 20x100 mm

Masa puške: 17,3 kg

Masa dvonošca: 1,3 kg

Masa optičkog nišana: 0,6 kg

Masa puške sa nišanom i dvonošcem: 19,2 kg

Masa opreme za nošenje puške: 3,2 kg

Dužina puške: 1330 mm

Dužina cijevi: 920 mm

Početna brzina projektila: 850 m/

G 98 se nalazila u naoružanju njemačkog pješaštva u kolovozu 1914., i to jednako u postrojbama prve linije, kao i u većem dijelu pričuvnog sastava. Međutim, dodatna opskrba bila je slaba, osobito nakon mobilizacije, zbog čega je njemačko pješaštvo bilo veoma šaroliko naoružano, uključujući i ranije razvijene modifikacije puške G 88 (G 88 S, G 88/05 i G 88/III).



Tu treba pribrojiti i izvjesne količine ruskih pješačkih pušaka sustava Mossin - Nagant, do kojih se došlo neposrednim zarobljavanjima, odnosno zapljenama nakon boja. Međutim, njemačka ratna proizvodnja ubrzo je konsolidirana, uključujući sve veći broj manjih kooperanata, poput Schilling und Haenel-a iz Suhl-a. Uostalom, svi mali pogoni u okolici Suhla, a i drugdje po Njemačkoj,
bili su uključeni u proizvodnju G 98, kao i drugog oružja.

Već nakon nekoliko mjeseci nadomještena je potrebnom količinom G 98 količina modificiranih inačica G 88. G 88 su povučene i predane na uporabu u Landswehr.
Tijekom rata na G 98 je obavljeno nekoliko preinaka mehaničkog djelovanja, a također je uvedeno i novo streljivo pod oznakom SmK (Spitzgeschoss mit Kern). Novi je metak uveden u ožujku 1915., a bio je namijenjen snajperima. Zrno novog metka imalo je šiljati vrh i ocjelnu jezgru radi bolje penetracije u cilj, a za G 98 u općoj pješačkoj uporabi novi se metak primjenjivao sve dok se nije ispostavilo da je izrada tog metka preskupa, a da bi se tim strjeljivom opskrbljivali obični vojnici.


7.62mm


Razvijeno je i nekoliko novih oblika nišanskih sprava: pomoćna mušica (Hilfskorne) bila je namijenjena smanjivanju udaljenosti gađanja s 400 na 100 metara, zatim protuzrakoplovni nišanski uređaj i periskopski uređaj za gađanje iz rova. Razvijen je i svijetleći nišan za noćno gađanje, prepariran luminiscentnim radijem. Iako je, za razliku od drugih ovdje spomenutih, imao stvarnu praktičnu vrijednost, postrojbe su ga nerado primale.

Oklopni izviđački automobil 4x4 BRDM-2 razvijen je 1962. godine u tadašnjem SSSR-u, kao nasljednik starijeg vozila BRDM-1. Serijska proizvodnja u tvornici Molotov GAZ je trajala od 1963. do 1989, a vozilo je prvi put javno prikazano 1966 godine.


Tjelo automobila izrađeno je varenjem ploča pancirnog čelika, a oblikovano je tako da se zaštite što bolje amfibijske karakteristike. Debljina oklopa sa prednje strane je 14 mm, na bokovima 7 mm, a na podu 3 mm, što znači da je posada zaštićena od udara streljačkog naoružanja, ali da je vozilo veoma ranjivo na mine i udare mitraljeza kalibra 12,7 mm ili većeg.


9K14

U prednjem djelu oklopnog tjela jedan do drugog sjede dva člana posade - vozač sa ljeve strane i zapovjednik sa desne. Ispred sebe imaju dva prozora koji u borbi mogu biti zatvoreni čeličnim kapcima, kada se osmatranje obavlja pomoću sistema periskopa.

Kupola sa mjestom nišandžije i naoružanjem postavljena je u srednjem djelu vozila. Na bokovima srednjeg dela oklopnog tjela nalaze su po tri osmatračka periskopa i jedna puškarnica s osobnim naoružanjem posade. Zadnji dio automobila rezerviran je za smještaj motorno-transmisionog odeljenja. Svi članovi posade ulaze i izlaze iz vozila kroz dva otvora na krovu - po jedan iznad mjesta zapovjednika i nišandžije.

Naoružanje se sastoji od mitraljeza KPVT kalibra 14,5 mm, spregnutog sa mitraljezom PKT 7,62 mm i ugrađeno je u ručno pokretanu kupolu kakva je primenjena i na oklopnom transporteru BTR-60PB. U borbenom kompletu se nalazi 500 metaka 14,5 mm i 2000 metaka kalibra 7,62 mm. Ljevo od mitraljeza postavljen je teleskopski nišan PP-61A. U vozilu se najčešće nalazi i jedan ručni bacač RPG-7V ili RPG-18.

Za pogon se koristi V-8 benzinski motor GAZ-41, hlađen tečnošću, koji razvija maksimalnih 103 kW (140 ks) pri 3400 obrtaja u minuti. Zrak se u motor uvodi kroz otvore na zadnjoj strani i na krovu vozila, a na svakom boku nalazi se po jedan auspuh. Ručni menjač ima četiri brzine prenosa za kretanje napred i jedan za nazad. Sva četiri točka su pogonska, a karakteristika automobila BRDM-2 je da ima i dva para malih dodatnih točkova na sredini tjela. Oni se izvlače (spuštaju) pri kretanju po teškom terenu, čime se znatno poboljšava pokretljivost. Sistem vješanja se sastoji od lisnatih opruga i četiri para hidrauličnih amortizera. Vozač može podešava pritisak u pneumaticima u toku vožnje. Automobil BRDM-2 vodene prepreke savlađuje plovljenjem, brzinom 10 km/h, pogonjen jednim vodomlaznim pokretačem ugrađenim u zadnjem djelu tjela. Pre ulaska u vodu na prednjoj strani vozila podiže se valobran.

Standardna oprema vozila podrazumeva sistem za NHB zaštitu na bazi natpritiska, inercijalni sistem za navigaciju TNA-2, vitlo nosivosti 4000 kg, IC farove i periskope za vožnju i osmatranje noću, radio-uređaj R-113 i uređaj za zadimljavanje ubrizgavanjem goriva u auspuh.


Vozilo se nalazi ili se nalazilo u sastavu oružanih snaga više od 45 država, među kojima su i Srbija i Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Poljska, Češka, Slovačka, Irak, Libija, Egipat... Korišćeno je u velikom broju lokalnih ratova, uključujući i sve ratove na teritoriji bivše SFRJ.

Na šasiji izviđačkog automobila BRDM-2 konstruirano je nekoliko vozila za druge namjene: zapovjedno-stožerno vozilo BRDM-2U, lovci tenkova 9P110, 9P122, 9P133 i 9P148,9K14M vozilo za NHB izviđanje i obilježavanje kontaminiranog zemljišta BRDM-2RH, raketni sistem trupne PVO Strela-1M. Postoji i nekoliko modernizacija baznog vozila BRDM-2 - varijanta naoružana topom 23 mm, češka komandna verzija BRDM-VR i iziđačka verzija BRDM-B, poljska vozila BRDM-2M-96, BRDM-2M-97 i BRDM-2M-98.


Strela


TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE
Kalibar glavnog mitraljeza: 14,5 mm
Kalibar spregnutog mitraljeza: 7,62 mm
Borbeni komplet glavnog mitraljeza: 500
Borbeni komplet spregnutog mitraljeza: 2000
Konfiguracija: 4x4
Posada: 4
Dužina vozila: 5,75 m
Širina: 2,35 m
Visina: 2,31
Klirens: 0,34
Baza točkova: 3,1 m
Masa vozila: 700 kg
Snaga motora: 103 kW
Specifična snaga: 14,71 kW/t
Radijus kretanja: 750 km
Kapacitet rezervoara za gorivo: 290 l
Maksimalna brzina: 95 km/h
Brzina plovljenja: 10 km/h
Savlađuje vertikalnu prepreku: 0,4 m
Savlađuje rov: 1,25 m
Radijus okretanja: 9 m
Uspon: 60%
Bočni nagib: 30%

Flash Bomba




Ovo se nikako nepreporuča da radite kod kuće
EXP:acitelin+oxigen




Zvucna Explozija



Da za ovo je potrebna luda glava kao što imamo ja i jazzer!
Preporuča se potrebna oprema koju mi nemamo,a nemamo ni za žvake pa se snađi!
znači:
Plinska maska
Odjelo otporno na zapaljenje i trganje
Kevlar 20 mm-pancir prsluk
Kaciga s štitnikom za oči

Ma jel smo jazzer i ja pametni!!!